Knjiga „Jelena, žena koje ima” bila je u središtu književne večeri u Narodnoj biblioteci „Branko Ćopić” u Brodu, na kojoj je pesnikinja Jelena Škrbić govorila o ličnim korenima svoje poezije, ljubavi prema umetnosti i stvaralaštvu koje je prati od detinjstva. Program je upotpunio guslar Milenko Divljan iz Istočnog Sarajeva.
KNJIGA POSVEĆENA MAJCI: STIHOVI KAO LIČNO SVEDOČANSTVO
Prema rečima autorke, materijal za knjigu bio je spreman pre dvadeset godina. Njene pesme proistekle su iz ličnih doživljaja i osećanja, a čitaocima je prepustila da njihovo značenje otkrivaju kroz stihove.
„Ako pročitate knjigu, biće vam sve jasno”, poručila je Škrbić.
Govoreći o nastanku poezije, objasnila je da stihove doživljava kao glas sopstvene duše. Upravo ta povezanost pisanja i unutrašnjeg života bila je jedna od glavnih tema susreta sa publikom.
OD POEZIJE DO AFORIZAMA — POTRAGA ZA PRAVIM IZRAZOM
Iako je među sugrađanima prepoznatljiva prvenstveno po poeziji, Jelena Škrbić piše prozu i aforizme. Različite književne forme omogućavaju joj da izrazi misli i iskustva koja ne staju uvek u isti obrazac.
Ljubav prema umetnosti, kako je istakla, prati je od najranijih dana. Za nju stvaralaštvo predstavlja neodvojivi deo života, a pisanje stalnu potragu za rečima koje će verno preneti ono što oseća.
ZVUK GUSALA KAO VEZA SA ZAVIČAJEM
Književno veče dobilo je i muzičku dimenziju nastupom Milenka Divljana, predsednika Udruženja guslara i pjevača zavičajne pjesme „Srđan Knežević” iz Istočnog Sarajeva.
Divljan je govorio o mestu gusala u kulturnom nasleđu sarajevske regije i Romanije, naglašavajući njihovu ulogu u prenošenju istorije, predanja i narodnog pamćenja. Podsetio je i na običaje koje su doseljenici iz Crne Gore doneli u romanijski kraj i koji se i danas neguju.















Comments 1