ĐORĐE ROSIĆ UČESTVOVAO U AKADEMSKOJ SIMULACIJI ZA MLADE U BEČU

Piše; Novinarka Milka Kajganić/ Urednica INFO VIZIJE za Dijasporu i međunarodne odnose.
Početkom ovog meseca učestvovao sam u Vienna International Center Model United Nations (VICMUN) konferenciji. Ovaj događaj trajao je 5 dana i odvijao se u zgradi Ujedinjenih Nacija u Beču. U pitanju je akademska simulacija za mlade koji žele da nauče više o međunarodnim institucijama, pravu, diplomatiji i javnom govorništvu.
KAKO JE BITI PREDSEDNIK KOMITETA NA KONFERENCIJI?
Ja sam bio na poziciji predsedavajućeg jednog od komiteta – Komesarijata za izbeglice. Kao predsedavajući, radio sam mesecima unapred zajedno sa organizacionim timom da pripremimo konferenciju. Neki od prvih koraka bili su izbor i definisanje teme koja je morala da bude relevantna, ali ne politički kontroverzna. Zato je moj prvi predlog za temu, Pomoć jermenskim izbeglicama iz Artšaka, bio odbijen. Umesto toga smo izabrali temu „Pitanje prisilnih migracija: pravni i humanitarni odgovori na konflikt i političku nestabilnost“. Kako bi tema bila konkretnija i zanimljivija, uključili smo u zvanični okvir rada komiteta dve studije slučaja: Sudan i Venecuelu.
Dok sam istraživao međunarodne pravne mehanizme za pomoć izbeglicama, shvatio sam da postoje kategorije koje nisu obuhvaćene. Između ostalog, interno raseljena lica nisu kategorisana kao izbeglice u međunarodnom pravu i zato Ujedinjene Nacije nemaju jasno definisan mehanizam da im pomognu. Ova situacija se najbolje vidi u Sudanu i zato smo želeli da naši delegati pričaju o tome. Slično, status izbeglica nije priznat ni onima koji beže od političke ili ekonomske nestabilnosti, što je slučaj sa mnogim državljanima Venecuele.


PUT OD MADRIDA DO BEČA
S obzirom da studiram pravo i međunarodne odnose na univerzitetu u Madridu, moj posao je bio da analiziram Konvenciju o izbeglicama iz 1955, delove Ženevske Konvencije, Kampalsku Konvenciju i Kartahensku Konvenciju i da ono najvažnije uključim u priručnik za delegate. Bio je to zahtevan posao, ali se svakako isplatio – pokazalo se da su delegati većinski proučili i dobro razumeli materijal koji smo napravili za njih.
POSAO PRESEDAVAJUĆEG JE I ODGOVORNOST
Osim pripreme materijala, kao predsedavajući, imao sam zadatak da moderiram debatu, pružam savete i postaram se da se poštuju proceduralna pravila. U komitetu je bilo nekoliko delegata kojima je VICMUN bio prva konferencija ovog tipa i zaista sam dao sve od sebe da im omogućim da što više napreduju. Uvek podsećam delegate da mogu da mi priđu i na pauzi da se konsultuju oko pravila, govora koji su napisali ili njhove celokupne strategije. Važno mi je da kao predsedavajući budem pristupačan iako sam na poziciji autoriteta.
Moja odgovornost je i da se postaram da delegati u toku konferencije napišu u formatiranju rezoluciju koja se odnosi na našu temu i zadovoljava zadate kriterijume. U današnje vreme moramo delegatima da napomenemo da ne smeju da koriste veštačku inteligenciju za pisanje rezolucije jer bi to samo njih uskratilo za nova znanja. Postoje pametni i konstruktivni načini da se koristi veštačka inteligencija i ona s toga nije u potpunosti zabranjena tokom konferencije, ali sve rečenice u rezoluciji moraju biti napisane od strane delegata.
Moja ko-predsedavajuća bila je Frida iz Španije. Nisam je znao od ranije, ali smo imali zajedničkih poznanika i čuo sam dobre stvari o njoj . Zaista smo bili dobar tim i bilo mi je zadovoljstvo da radim s njom. Njoj je bio prvi put da predsedava i zaista je radila odličan posao.

OPIŠI NAM ZNAČAJ KONFERENCIJE
Pored akademskih aktivnosti, konferencije poput ove imaju i društvenu dimenziju. Svaki dan smo imali zajedničke aktivnosti kako bismo se bolje upoznali, poput večere u tradicionalnom austrijskom restoranu ili pikniku na Dunavu. Modeli Ujedinjenih Naciju su fantastična prilika za mene i moje vršnjake da se povežemo i uspostavimo dugotrajna prijateljstva, uprkos tome što živimo na različitim mestima. Samo u našem komitetu je bilo ljudi iz Belgije, Kine, Španije, Austrije, Nemačke, Rumunije…
Iako sam učestvovao na preko 20 konferencija ovog tipa i predsedavao više puta, VICMUN će zadržati posebno mesto u mom sećanju. Bio je zanimljiv osećaj svaki dan prolaziti bezbednosnu proveru i onda ulaziti u pravu zgradu Ujedinjenih Nacija. I naravno, poznanstva koja sam stekao i stvari koje sam naučio tokom ovih par dana su neprocenjive.
KAKO JE TEKLA CEREMONIJA ZATVARANJA?
Poslednji zadatak predsedavajućih na konferenciji je uručivanje nagrada najboljim delegatima. Ovo se obavlja na ceremoniji zatvaranja. Ono po čemu se ta ceremonija istakla na VICMUN konferenciji jeste to što smo između govornika slušali klasičnu muziku uživo uzvođenu na violinama koje su svirali naši talentovani delegati.
Iako je često jasno kome prva nagrada treba da ide, često bude dileme po pitanju druge i treće nagrade. Od 30 delegata u komitetu, više od pola su svakako demonstrirali značajan trud i zato nije lako doneti odluku kome da dodelimo i zvanično priznanje. Uzimamo više stvari u obzir: kvalitet javnog nastupa, prijateljski odnos prema drugim delegatima, uspešnost lobiranja, zastupanje nacionalnog interesa njima dodeljene države, prihvatanje saveta koje im damo, sveukupni napredak, poštovanje pravila…

VRAĆAŠ SE BOGAT ISKUSTVOM I ČIM JOŠ?
Iako sam bio veoma zauzet tih par dana, uspeo sam da nađem vremena da zajedno sa mojom ko-predsedavajućom i Generalnom Sekretarkom konferencije posetim Nacionalnu biblioteku Austrije i Umetničko-istorijski muzej u Beču. Bio sam impresioniran izloženim umetninama koje je posedovala carska porodica Austrije, ali i antikvitetima iz Starog Egipta, Grčke, i Rima.
Pored toga, imao sam priliku da poslušam i 2 veoma informativna predavanja od strane dvojice ljudi sa pravim iskustvom u Ujedinjenim Nacijama. Jedan od njih je bio iz Atomske Agencije i pričao nam je uopšteno o delatnostima te grane Ujedinjenih Nacija. Drugo predavanje, koje je meni lično bilo zanimljivije, jeste bilo o Savetu Bezbednosti. O tome nam je pričao čovek koji je zaista imao privilegiju da predstavlja Austriju kao rotacionu članicu u SB UN.
KAKAV JE SUSRET BIO SA SRBIMA I ŠTA NAM VI MLADI PORUČUJETE?
Od ukupno par stotina učesnika na konferenciji, bila je i nekolicina Srba, prevashodno iz dijaspore. Bilo mi je zadovoljstvo da se upoznam i sprijateljim s njima. Iako niko od njih nije bio moj delegat, od njihovih predsedavajućih sam čuo samo najbolje o njima – tako da mogu sa sigurnošću da kažem da smo nekolicina nas na najbolji mogući način predstavili našu naciju na tom međunarodnom događaju.
Lično mislim da uvek treba da imamo naše nacionalne interese na umu, čak i kada učestvujemo u događajima gde je kosmopolitanizam u fokusu. Korisno je da unapredimo svoje razumevanje međunarodnog poretka, jer onda možemo da korstimo to znanje da jednog dana poboljšamo poziciju Srbije koristeći se polugama koje nam pružaju okviri međunarodnog prava.










