SVETO LICE NA IKONI NOVOMUČENIKA U JASENOVCU
U moru potresnih svedočanstava o stradanju srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata, priča o Svetoj mučenici Miki Mandić i njenom dvogodišnjem unuku Luki iz sela Turjak izdvaja se kao simbol neshvatljive hrabrosti, prkosa i bezgranične ljubavi. Njihovi likovi danas blistaju večnim sjajem na ikoni Novomučenika jasenovačkih, koja krasi ikonostas u manastiru Jasenovac.
Ovo potresno umetničko delo, koje od zaborava čuva strašnu ali dostojanstvenu istinu, ikonopisala je umetnica Radmila Nestorović. Kroz njen rad, lik bake Mike postao je večni spomenik majčinske i baka-ljubavi koja ne uzmiče ni pred bajonetima.

TETKA MIKA – SRPSKA DIKA I SIMBOL OTPORA U LOGORU STARA GRADIŠKA
Ko je bila ova nepokolebljiva žena koju istorija pamti kao “srpsku diku”? Mika Mandić imala je 65 godina kada je u crno leto 1942. godine, tokom stravične ofanzive na Kozaru, zarobljena zajedno sa hiljadama drugih srpskih civila. Sudbina je ovu ponosnu staricu, odevenu u tradicionalnu narodnu nošnju sa velikom belom maramom (boščom), dovela pred same kapije pakla – u Logor V – Stara Gradiška.
Baka Mika u naručju je stezala svoje najveće blago, dvogodišnjeg unuka Luku. Kada je otpočela najjezivija faza logorske torture – nasilno otimanje dece od majki i baka – Mika Mandić je odbila da preda svog unuka. Stezala ga je uz sebe svom snagom svog bića, ignorišući pretnje i upereno oružje.

REČI KOJE SU UŠLE U ISTORIJU: SVEDOČANSTVO O NEZABELEŽENOM ZLOČINU
Kada su joj krvnici konačno, uz upotrebu brutalne sile, istrgli malog Luku iz zagrlija, baka Mika se nije slomila. U trenutku koji je zaledio krv u žilama prisutnih, strgla je svoju bluzu, pokazala staračke grudi pred zlikovcima i glasno poručila:
“Ove moje grudi podojile su šest junaka, i neko od njih će me već osvetiti!”
Ove reči, pune prkosa i vere u pravdu, bile su njena presuda, ali i njena pobeda nad dželatima. Besni zbog ovakvog otpora, dželati su pred zanemelom masom preplašene dece i majki sa Kozare baka Miku odmah živu iskasapile na komade u jednom betonskom koritu.

Ovu strašnu istinu od zaborava je sačuvao Dragoje Lukić, naš istaknuti istraživač i hroničar stradanja dece u NDH. Lukić je tokom svog višedecenijskog rada dokumentovao da je samo iz sela Turjak u raznim logorima i stratištima NDH umoreno čak 487 dece. Priča o Miki Mandić i malom Luki ostaje večni krik protiv zaborava i svedočanstvo o narodu koji je i u samoj smrti odbio da bude pokoren.









